/*********************************************** > Mjesecinom Obasjana

Mjesecinom Obasjana

"...Baš me briga šta pričate o meni, samo mi ime napišite pravilno..."

15.09.2016.

Godina crvenog majmuna

Prije nešto više od tri mjeseca, nastao je post nikada objavljen, naslova "8000 kilometara", sadržaja sljedećeg:
"Kad odem u Aziju jednog dana, pa shvatim da se ne želim vratiti na ovo što zovu zapad.
Kad mi noge dotaknu pijesak, bijel kao čudo sklupčano pod mojim nogama, pa udahnem onaj zrak, vreo i suh, a pomiješaju se mirisi durijana, manga i limuna.


Takvog ću te gledati. Dok nosiš šal od svile protiv opekotina i zimi košulje od kašmira. Dok sakupljaš tri života iskustva i pomažeš Sizifu gurati kamen uz brdo. Imat ćeš modrice i ožiljke, a nosit ćeš ih kao ukrase. Jedan će biti posebno interesantan - imati će lik Žute ptice iz Ulice Sezam."


Naslovi su kao i obično, za mene, postali neadekvatni.

Šesnaest i pol hiljada kilometara. Ti koji govoriš da ne idemo na kraj svijeta. Pakuješ košulje, a i sam znaš da nije tako.

30.06.2016.

Priča trećeg lica

Zovem se Lars, i sretan sam.

Kad ona dođe, kad izađemo zajedno, kad me malo pusti da razgledam okolo sam.
Sretan sam.

Kad su me pitali šta želim biti kad porastem, rekao sam: "Želim biti velik! I sretan!", i obje su mi želje ispunjene.

Povremeno je gledam. Dok spava. Dok se ljuti. Dok mi se smije i otvara mi prozor. Nasmijem se i ja njoj, tajno, ona to uopšte ne vidi. Ne vidi ni kad joj se rugam, isplazim joj jezik kad se najmanje nada, pa i ako me pogleda, pretvaram se da mi je vruće.
Ona zna kako da me voli. Kaže mi da sam njenih sto sunaca i života, a i da me ne bi dala za sve pare ovog svijeta.
Ne bih ni ja nju. Za sve slatkiše i izlaske, sve otvorene prozore i šetnje u dvoje.

Ni drugo lice nije loše. Ono mi pušta "Con te partiro" i pretvara se da razumije talijanski. Šašav je, ali to me zabavlja. I njega povremeno gledam. Dok broji svoje sijede i razmišlja o farbanju. Ludak je, ne razumije da ja zapravo ličim na njega i da će uskoro biti sav bijel. Onda će naše prvo lice biti mala crna ovca. Gledam ga i dok misli da je roker. I reper. I turbofolker. Kako je samo čudan taj smrtnik. A tek njegovi brkovi. Prvo lice i ja smo se smijali danima. Jedan dan sam se toliko smijao da sam se upiškio na krevet poput novorođenčeta. Lica su se ljutila. Meni je stvarno bilo smiješno.

Ponekad, samo ponekad, tiho se zahvalim što smo poput tročlanog predsjedništva države. Država su nam sve livade ovog svijeta i sve fontane, svako mjesto gdje možeš posaditi šator i slušati šum rijeke. A kada toga nemamo, ili kad pada kiša, onda nam je dovoljan ovaj svemir unutar naših zidova. U njemu se isprepliću svjetovi sa mliječnim putevima, i svaku noć gledam u zvijezde. Drugo lice nekada laje na mjesec, ali sam vam već objasnio da je šašav taj dvonožac.

I toliko treba da se bude sretan. Jedno lice crna ovca, drugo lice prosijedi šašavi reper, i ja. Treće lice.

27.06.2016.

Junski susreti

Marijana je mirisala na punjene paprike i citirala je Frojda. Kraj nje je sjedio Ivo, potajno zaljubljen, cirkajući šljivu. Nakon što je pustio maštu da odluta i jezik da se razveže, izbrljao joj je: „A šta misliš da se malo diramo?“ Marijana ga je teleportirala u frendzonu, dok joj je muž spavao u susjednoj sobi.

24.03.2016.

Mart 2016.

Dok je velika kazaljka lijeno prelazila 6, brojao je na prste koliko već duša zna da su prodate đavolu.
Najradije bi ih sve imenovao, boji se niko mu ne bi vjerovao.
Danas je vidio kako je lako zatvoriti čovjeka, ali teško je zatvoriti ideju.
Dok ideja još slobodno šeta među nama, imajući prijatelja vjernog Bafometa, njemu prsti krvare brojeći one što su otišli u nepovrat.

Može li se duša smatrati prodatom i kad je data besplatno?


*****
Želim da ostanem osoba kakvom me moj pas smatra da jesam.

09.11.2015.

Čovjek, pa pas.

Ušetao je u moj život čupav, crvenih očiju.
I tu je i ostao.
Puta dva.
Pas i čovjek.

10.03.2015.

Sam i Amsterdam.

-Gdje bi volio umrijeti?
-U Amsterdamu. Čak i ako niko ne dođe na sahranu, doći će pjesnik koji će pročitati samo za mene napisanu pjesmu.

07.04.2013.

Tišina.

Nekada tako prija.
Onda čujem galamu u svojoj glavi.

20.03.2013.

The Road Not Taken

Two roads diverged in a wood, and I—
I took the one less traveled by,
And that has made all the difference.

R. Frost

27.12.2012.

O djetinjstvu u dvije rečenice.

Klinci danas kradu wireless.
Bolje bi im bilo da kradu trešnje.

26.08.2012.

Kristalna secanja, blata i snega... sunca i smeha...

Ono kad Sarajevo moliš da izađe iz tebe...
A ono ti pjeva, uz Milana.
Volim.



A Beograd... je tek bio Beograd na nekim mjestima.

...
...



Stariji postovi

Mjesecinom Obasjana
<< 09/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MJESECNA INSPIRACIJA

DA NE BUDEM ANONIMNA...
Standing on the bare ground, — my head bathed by the blithe air, and uplifted into infinite space, — all mean egotism vanishes. I become a transparent eye-ball; I am nothing; I see all; the currents of the Universal Being circulate through me; I am part or particle of God.

"... ona ima alko-imunitet, dušu djeteta i mozak profesionalnog igrača pokera!"

MIKIN KUTAK.
Postoje ljudi koji zive pravolinijski.
Stepenicu po stepenicu, pouzdano i sigurno, penju se do nekakve svoje prave mogucnosti.
Postoje i oni drugi. Cas odlete u nebo. Cas ih polupane dizes sa zemlje i lepis.

*
O kako ste u zabludi
da nista bez vas nije dovoljno zivo.
Hajde, ugasite svecu:
ono sto je u mraku - i dalje traje.

*
Kad nekog u prolazu pitas "kako si",
to ti sebe provjeravas i sebe pitas.
Nauci se znati zaboleti svoju bol,
umesto da ona tebe boli.
Nauci se znati uplasiti svoj strah,
umesto strah tebe da plasi.
Nauci se znati voditi svoje putove,
umesto putovi tebe da vode.
I nauci odziveti svoj zivot,
umesto on tebe da zivi.

SVIJET U MALOM...
free counters

...Life is too short for long skirts...

NE PREKIDAJ ME KAD SUTIM
Ne prekidaj me kad sutim,
tad se u meni sastaju plime.
I ne zatrpavaj mi usta zemljom
kad izgovorim tvoje ime.
Ne prekidaj me kad sutim.

Kamen je vrelo moje sutnje i tuge.
Nasloni na kamen uho
i cut ces sum moje pjesme,
kao da su je istocile duge
u grlo presusjele cesme.

Ne prekidaj me kad sutim,
jos samo trenutak
i objasnit cu ti porijeklo ljubavi.
Rastvorit cu lubanju kao ruza cvijet -
dati novi oblik i smisao svome trnju.

NEKE I CITAM...

OBASJANIH
111173

Powered by Blogger.ba