/*********************************************** > Mjesecinom Obasjana

Mjesecinom Obasjana

"...Baš me briga šta pričate o meni, samo mi ime napišite pravilno..."

26.08.2012.

Kristalna secanja, blata i snega... sunca i smeha...

Ono kad Sarajevo moliš da izađe iz tebe...
A ono ti pjeva, uz Milana.
Volim.



A Beograd... je tek bio Beograd na nekim mjestima.

...
...


13.07.2012.

Dan, ili dva.

Koliko daleko radi ljubavi?

Do druge galaksije i nazad, ako je potrebno.

29.06.2012.

325 km daleko.

I svaki dan prođem kraj Botaničke bašte razmišljajući, kad bi se neopaženo uvukli unutra, pored onog čuvara što spava na klupi kraj ulaza, bi li me poljubio kod nekog egzotičnog drveta, iščupanog na drugom kraju svijeta, i presađenog ovdje u našu divljinu.
Pitam se bi li tebi smetali ovi neurotični ljudi što, dok hodaju ulicom, udaraju te ramenima bez izvinjenja. Bi li i tebe nasmijala teta iz buregdžinice «Sarajevo», koja se nasmije od srca kad joj naručim «Krompirušu», govoreći kako joj je mama iz Bosne. Neki ljudi, poput nje, jednostavno poprave dan. Kao Aleks, koji je danas, u ludilu i neredu, počeo pjevati «Čudna jada od Mostara grada», i poput Sonje, koju nisam vidjela duže od deset minuta, ali žena ima pozitivnu energiju i djeluje na ljude poput instant kafe.
Bi li me naučio da volim ovaj grad, dok lutam njim, nepoznatim ulicama, koje vode nikamo. Mene pomalo straši, jer je isuviše velik. Poput neke police sa knjigama kojoj nema kraja. A ja volim knjige, i svakim danom imam ih sve više.
Ovdje su neke čudne knjige. Izgubljene, bez obzira što imaju mjesto na polici. Za njih je ta polica peti krug pakla, u najmanju ruku. Neki je čak nazivaju i Čistilištem, i kažu da im je gore nego u krugovima pakla, jer ih uguši apatija. Ove knjige na sebi nemaju sloj prašine, pa kad puhnem u njih, sva ljepota se oslobađa u mojim rukama. Ovo su knjige koje imaju probleme sa naslovom, a o sadržaju da ne govorim.
Pitam se bi li ti već nakon dva dana počeo gledati kritički na ovaj grad, ili je to samo moj problem. Dok sjedim u trolejbusu pokušavam vidjeti ljude, ne samo gledati ih, ali čini mi se da većina njih samo to radi, umorno gleda kroz prozore trolejbusa, ponavljajući mehaničke radnje: ulazim, blejim kroz prozor, izlazim.
Sjedim u sobi okružena neredom. U ovaj kutak sam morala donijeti nešto naše. Sjećam se kako si mi rekao «Jednoga dana sjetit će mo se onog stana na Grbavici i reći: - Pa i nismo imali para, ali smo bili sretni.» Ne silazi mi sa uma misao kako to i jeste istina. Mi jesmo sretni u tih deset kvadrata sobe, u silnom bunilu koje nas okružuje našli smo svoj mir. U nemiru smo ga našli. To nam je najbolje išlo.
Razmišljam onda koliko bi tek sretni bili sami u ovom gradu, gdje bez bunila i ludila je nemoguće započeti dan. U ovom gradu tvoje oči bi sijale poput uličnih lampa, željne da osvijetle što više.
Našla sam jednu knjigu za tebe. Stoji odmah pored «Dečaka iz vode».

25.06.2012.

Samo citat Anais Nin.

“You know I have friends who used to laugh at me when I said we have to create a relationship. They thought relationship is a miracle, it just happens, it comes, we find it, and there it is. But it’s not true. I never found that to be true. One friend was amazed at things that happened in a relationship over the years. And I said: “Yes, we created that. This friendship was created with talking, with struggle, with crises.” So wait until you feel right within yourself, and then you’ll feel right towards others.”

13.06.2012.

10 potpuno random misli.

1. Pravo na samoodređenje je zakuhao Lenjin, pođonio Wilson.
2. Nacionalizam po Hobsbawnu nije ništa drugo do izmišljena tradicija.
3. Ti si pozeljela otvoriti se potpuno, svjesna moguce boli, i po prvi put biti pred nekim uistinu… gola.
4. Gubim tlo pod nogama, i to je odlican osjecaj. Gravitacija kao da je imaginaran pojam.
5. Citat mjeseca, šta mjeseca, godine: "First they ignore you, then laugh at you, then they fight you, then you win." M. Gandhi
6. Strah je tako moćan osjećaj, koji te čini toliko nemoćnim.
7. Nas dvoje smo kao lego kockice; kad se složimo, u stanju smo napraviti gradove.
8. Postoje žene, postoje žene u pokušaju, postoje žene kojima nema pomoći, postoje žene koje ne žele pomoć, postoje one kojima se divim, i one zbog kojih bih se krstila i nogama i rukama. Iste? Ne dolazi u obzir.
9. Isti dan čuh: "Ne budi rob navici." i "Navika, ako je dobra, ne treba je mijenjati." Zbunjena? Malo reći.
10. Ljubav je kad te naživcira, a ipak ne želiš da ode.

22.05.2012.

Pomrčina mjeseca.

Grad miriše kao tek pokošena trava. Sa mog prozora svijet je zelen. I pomalo bijel, dalek i lud.

U ogledalu vec par mjeseci nije ona koja me uhodi. Prolazimo kroz fazu harmonije, iako me nekad čudno pogleda, samo da me napomene na svoju egzistenciju.

Harmonija je došla nepozvano i iznenadno, kao sve bitne stvari. Onda kad sam naučila izbalansirati dijete i odraslu osobu u sebi.

Ne nedostaje mi. Ona iz ogledala. Nered.

Možda samo pomalo vreli mostarski zrak koji opija.
A možda taj zrak i donosi nju i nered.

U ruci šolja sa slikom Starog Mosta, oko mene masa knjiga, tabela, statistika. I cigareta pre spavanja.

24.04.2012.

Znam sve bitno o nebitnim stvarima. Učim nebitno o bitnim.

Gle, mirisni štapići, gle, surma! Gle kakva kul kutijica za nakit! Da, stvarno volim sajam knjige! (Osim toga, lutati između redova knjiga bilo je lijepo, možda za pisanu riječ i ima nade.)
Gle, opet Paolo Koeljo, opet jadne mrtve i žive princeze.
Enciklopedije opet preskupe. Zašto nisam deseto (ili koje već) dijete Angeline Jolie?
Možda bih je natjerala i da malo pojede.
Volim dobiti knjigu koja se neće naći na sajmu. O identitetu, istinama i zabludama.
Kupila jednu. O crtanju i tim divnim linijama o kojima pojma nemam. Ću da crtam.
Uticaj demografskih promjena na kulturu u Mostaru. Ili afrička djeca rata. Ili komparativna studija o jezičnim pravima u Grčkoj i Makedoniji. – Hoće li neko da objavi sve to?
Beograd.
Kad si tu, volim Haribo gumene bombone.

15.04.2012.

U pauzi izmedju redova.

Jebu me demografske promjene, koje ne mogu da dokažem, jer nije bilo popisa stanovništva, pa pišem onako rekla-kazala.
Izbacit će me iz društva, narušavam mu monotoniju.
Tražili su mi da uradim stand-up, više bi mi legla sit-com.
Pušim cigare, jezici konstitutivnih naroda mi se smiješe sa njih. I prijete.
U sivim danima dobro bi mi došao kaleidoskop.
Ima li ko novi dokumentarac o Sonji Savić?

14.04.2012.

"The devil is not as black as he is painted."

Ja se živciram, galamim, tersam, i roncam, ne zbog nekog tajnog razloga, skrivenog negdje duboko, kako ti misliš. To sve radim jer je jače od mene. Jer mi je, zapravo, stalo. Izabrala sam biti sa tobom, a tetka mi je jednom prilikom rekla “Pazi, muškarca biraš sa svim njegovim manama, znaš kakve su, i nemoj se poslije pretvarati da nisi znala.” I sad shvatam da je upravu. Izabrala sam te sa svim tvojim manama, i još uvijek te izabirem. Jer smo potpuno isti, jer smo potpuno različiti. Ti si onaj svijet o kojem je mama nekad pričala.

12.03.2012.

U prolazu.

-Sta radis u posljednje vrijeme? Ne pises, ne dolazis, ne pijes kafe.
-Radim sve sto si nabrojao. Pisem, o djeci vojnicima, o manjinama, o strahu i politici, o ljudskim pravima i slobodama. Pisem o Africi, Makedoniji, Grckoj, o mojoj Bosni i Hercegovini, o cijelom Balkanu, ucim zakone, konvencije i razmisljam o njima na neki novi nacin. Dolazim, tu sam povremeno, tek toliko da shvatim zasto toliko volim sunce. Pijem kafu, nekolika puta na dan, i uzivam u svakoj.
Sta radim u posljednje vrijeme? Zivim. Slazem nered u ladice, organizujem ga. Drugacije je, ali je lijepo.
Neki dan sam shvatila da postoji dan kad se svaki covjek pocne bojati smrti. Ukoliko se panicno ne bojimo nje, to je zato sto nismo pronasli nista vrijedno umiranja. Tek kad to pronadjemo, onda nam se zivi.
I on je tu da popravi los dan. Ili da ja pokvarim njegov. I da zajedno pljujemo Zeljine navijace sto nas bude subotom ujutru kad samo zelimo spavati.


Noviji postovi | Stariji postovi

Mjesecinom Obasjana
<< 09/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

MJESECNA INSPIRACIJA

DA NE BUDEM ANONIMNA...
Standing on the bare ground, — my head bathed by the blithe air, and uplifted into infinite space, — all mean egotism vanishes. I become a transparent eye-ball; I am nothing; I see all; the currents of the Universal Being circulate through me; I am part or particle of God.

"... ona ima alko-imunitet, dušu djeteta i mozak profesionalnog igrača pokera!"

MIKIN KUTAK.
Postoje ljudi koji zive pravolinijski.
Stepenicu po stepenicu, pouzdano i sigurno, penju se do nekakve svoje prave mogucnosti.
Postoje i oni drugi. Cas odlete u nebo. Cas ih polupane dizes sa zemlje i lepis.

*
O kako ste u zabludi
da nista bez vas nije dovoljno zivo.
Hajde, ugasite svecu:
ono sto je u mraku - i dalje traje.

*
Kad nekog u prolazu pitas "kako si",
to ti sebe provjeravas i sebe pitas.
Nauci se znati zaboleti svoju bol,
umesto da ona tebe boli.
Nauci se znati uplasiti svoj strah,
umesto strah tebe da plasi.
Nauci se znati voditi svoje putove,
umesto putovi tebe da vode.
I nauci odziveti svoj zivot,
umesto on tebe da zivi.

SVIJET U MALOM...
free counters

...Life is too short for long skirts...

NE PREKIDAJ ME KAD SUTIM
Ne prekidaj me kad sutim,
tad se u meni sastaju plime.
I ne zatrpavaj mi usta zemljom
kad izgovorim tvoje ime.
Ne prekidaj me kad sutim.

Kamen je vrelo moje sutnje i tuge.
Nasloni na kamen uho
i cut ces sum moje pjesme,
kao da su je istocile duge
u grlo presusjele cesme.

Ne prekidaj me kad sutim,
jos samo trenutak
i objasnit cu ti porijeklo ljubavi.
Rastvorit cu lubanju kao ruza cvijet -
dati novi oblik i smisao svome trnju.

NEKE I CITAM...

OBASJANIH
116875

Powered by Blogger.ba